No one know how to say That they're sorry and don't worry
06.12.2007., četvrtak
You touched my heart you touched my soul.
|
ovo je jedna stvar napisana davno....nisan je nikad ni htjela stavit na nesto tako poput bloga...al eto, doslo me.....ovo je pocetak moje price....somnus budes li ovo citala nadam se da si nasla svoju pricu....iako ja znam da je imas oduvijek...:) Nikad joj se ruke nisu tresle,nikad nije bila tako smotana i izbezumljena.....splela se drhtala je od napetosti,nije mogla doći sebi što joj se upravo događa?zapravo bilo je nemoguće da je to zbog nekoga...osjećala se kao malena djevojčica između grabežljivaca,čula je svaku riječ....osjećala je da je ismijavaju....bilo joj je užasno neugodno,a rijetko joj je neugodno.....zamišljala je što vjerojatno misle o njoj,iako vjerojatno to nisu mislili.....htjela je pobjeći,daleko da je nevide,da ne vide da drhti....da su utjecali na njeno ponašanje...nije zbog nekoga,već zbog situacije i okolnosti.....onda na trenutak otplovi u svoj svijet i bolje se osjeća....ali njihov grohotni smijeh joj je oteo i ono jedino sto je sada imala....prvi put se osjećala kao da joj je netko digao oklop,da je ranjiva.......nezaštićena..... epilog: ipak ono gore što je navela kriva je bila osoba....na njeno čuđenje....bila je nezaštićena i zapravo još uvijek je....svi smo mi ranjivi.....riskirala je tada i još uvijek zapravo riskira ali vjerovala je i još vjeruje..... |
29.10.2006., nedjelja
nevermore to feel the pain................
|
da....nema vise depresije....odlucila sam ne gledat u proslost vec ispred sebe....u buducnost....ne prozivljavati sama ono sto je vec prozivljeno....ne vracati se u misilima na ono isto mjesto......u one minute....sate....u one dane....ne pokusavati vratiti onaj osjecaj...onaj osmijeh....onaj trenutak....ne zatvarati duboko ispod povrsine.....ne zalit za onim sto je bilo.....ne zelim ostati tamo kao petar pan i ne ici dalje....ne zelim zaboraviti,vec samo sakriti.....na neko vrijeme...malo duze vrijeme....mozda se ponekad vratim da se samo prisjetim.....jer to treba biti uspomena......al samo to nista vise...ne treba je ozivljavati.....ne treba otkopavati nesto vec davno i po milijunti put zakopano.......treba nastaviti dalje......odlucila sa.....vratila sam se tamo gdje je sve pocelo i zadnji put.....se tu na tom mjestu nasmjesila....zapalakala....prisjetila se i zapalila posljedni duvan na tom mjestu......sada sam u potrazi za novim mjetom....novim osmjehom....novom uspomenom.......ovo sve prije ostat ce vamo na ovom mjestu,na ovom papiru i u mom srcu...... kao pocetak svega ostavljanja iza sebe zatvaram i ovaj blog....vrijeme je da zavrsim sa svime i idem dalje.... vasa gunsgirl(zvrka,mary,somnus_ sori sta san i ja to ucinila) |
22.10.2006., nedjelja
Woke up to the sound of pouring rain
|
cujes li?cujes li kako mi srce tuce....kako mi podrhtava...ne cujes..ni ti a i nitko drugi....ne zelim da itko to primjeti...ne zelim da se itko trudi da poslusa...jer ako otkrije....nema me vise...nema zagonetki,nema skrivenih tunela prkrivenih grimiznim zastorima,nema izgubljenog mjesta u kojem nalazim svoje utočiste...ostajem ja,jednostavna bez ičega,bez glume i prekrivene tuge,laznih osmjeha,optimisticnog duha i nedodirljivosti...i jel ti se svida ovaj lik?jel ti se sviđa pomisao da me mozeš jednim dodirom uništiti,slomiti,da jednom riječju mozes me izbrisati,povrjediti....želiš li tu odgovornost?....ne...znam zato ne osluškuj moje srce,ne pokušavaj otkriti moju tajnu,ne pitaj me ništa...ne traži jer bi jednom mogao naći.....bolje je izbjegni i zadovolji se s spoznajom da nećes biti kriv.... |
09.10.2006., ponedjeljak
dio tebe
|
Srce puno rijeci, suze govore Nestali snovi ljube kao koprive Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci sto more razdvaja Kazes, uvijek ovdje blizu mene Postoji jos dio tebe. Kilometri pricaju najtuznije price Greske kao pijesak vjetar nosi u lice Tisina postaje moj jedini zvuk Kao prazna boca ostavljen na dnu Kazes, uvijek ovdje blizu mene Postoji jos dio tebe. Cijeli svijet stane na moj dlan Tonem dublje za jos jedan dan Dublje za jos jedan dan. Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda Zelje nam postaju glasnije od smijeha Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci sto more razdvaja Kazes, uvijek ovdje blizu mene Postoji jos dio tebe. Cijeli svijet stane na moj dlan Tonem dublje za jos jedan dan Dublje za jos jedan dan. |
05.10.2006., četvrtak
There is somethnig in my eyes but nobody sees that...
|
evo,kad san procitala zadnji komentar shvatila sam da je vrijeme da se javim,nije namjerno,al blog mi je pomogao u vrijeme kad mi je trebao,sad mozda nemam problema il jednostavno nemam volje za pisanjem al ne ide....jer prestala je moja euforija oko bilo cega....uzivala sam pisuci...nikad prije nisam nista pisala osim zadacnice koju sam bila prisiljena pisati,pa mi je ovo bija prvi put da sam se pismeno izrazavala,al posebno da sam u to unosila sebe....svoju srecu,bol,suze i osmijeh...e sad bi mogla krenuti pisati nesto,sto vrijedi procitati...... bila jednom mala princeza....(ne ja),vjerovala je da je dobrota sve,da nema zla i da je sigurna od svega..svakog dana je isla na svoju livadicu na kojoj je veselo plesala....vrtila se u krug i letjela na laganom povjetarcu....onda bi stala i legla na travu punu rose i gledala u nebo....u oblake i sanjarila....o svemu....o svakome....imala je ljubimca mali zecic....koji je trckarao za njom i skupa s njom svaki dan plesao....i dok je kao i svako popdne setala livadom nesto se okrenulo obratno....jel bio kriv povjetarac? ljudi nisu znali....a mozda omamljujuci miris crvenog maka?ni to nisu znali......a onaj zecic koji je poskakivao oko nje?ne znaju.....znaju samo da se promjenila....da se zatvorila u sebe...da nije vjerovala u bajke i ljubav.....da nije bila sretna.....da je postala ne vidljiva...... gunsgirl |
13.09.2006., srijeda
the long ago,i showed my soul......now.....i don't have it anymore
|
.....imam tisucu razloga....imam milijun razloga....imam previse razloga da ovo ne pisem....da prekinem...zasto?....jer sam sretna?....ne nisam....trebala bi....nisam....a onda jer sam tuzna?....ne nisam....ja sam ravnodusna.....to je problem....nekako mi je sve ravno,ma to je vjerojatno period...period cega?...ponovno neznam.....to veliko NEZNAM me ubija..... al nisam pesimisticna.....barem tako mislim....zapravo nadam se....nadam se da cu osjetiti nesto.....da mi nije svejedno...da cu prebroditi to neznam....i da cu znati,da cu znati kuda,kuda dalje....al ako neuspijem...tada bi htjela da ne budem sama.... usput htjela sam vedriji post,jer trenutacno sam nasmijana.....jer cujem brata kako place.....mozda vam uljepsam dan a mozda i ne.....al trebam malo pricati o bratu....mozete ovo preskociti....nije bitno za spas covjecanstva....al mozda bude neki detalj...koji ce vam pomoci da se ponovo nasmijete......uglavnom obozavam bracuuu....tako je malen,a tako borben....neznam u njegovim ocima nesto vidim....tj.osjecam zracenje....jer je sretan,sto nije sam.....obozavam kad me priko oka gleda.....ili kada puza po sobi..pa zastane....okrene glavicu i pogleda me..(kao javlja mi se) te nastavlja svojim putem.....to malo smetalo je pametnije od mene....to je dokazano....al i vec pokazuje osobine koje su vidljivi u svih nas...teznja necemu visem....uporan je i ne zeli prihvatiti da je malen....uporno se rukicama hvata za rub kauca i jedva se dize...al se podigne...ponekad padne...al hvala bogu na bucmastoj guzici ili pelenama.neznam cemu vise.....poceo je i pricati...al uglavnom kad ga ne bendamo ni 5 posto...onda se on oglasi....ima vrlo kristav glas...i ne trpi nista...niti kad je ukakan,ili gladan...odmah mu se mora napraviti sto zeli...tako malen a vec zapovjeda....ponekad mu bježim po sobi a on za menom....pa se uhvati za moje noge...i digne se te me pogleda onim pogledom...podigni me:)....i naravno da upali....voli vidjeti nasmijane ljude...pa se i on njima smije....a ima male rupice na obrazima kad se nasmije...brzo se izborio za mjesto u obitelji....sada spava.....a kad se probudi i place...(glasom malo drecavim)....sjedne u kut krevetica i u mraku ceka...ceka da dodemo po njega....a kako je sretan kad dodemo ....svatko zeli zastitu..pa i on........ eto malo kratko,mogla bi o njemu ja jos,pogotovo kako pliva iako mu je tek 9 mjeseci....a i kako me lupa....nadan se bar da ste se nasmijali...barem onim malim,vrlo malim osmjehom    |
09.09.2006., subota
looking for the inspiration
|
gdje je smisao svega? neznam....trazim ga.....u to me je smisao zivota.....trazenje smisla |
12.08.2006., subota
children of the night....
|
dijete.....tako je jednostavno...nema zla u njegovim ocima..nema sebicnosti,nema okrutnosti,nema lazi,nema pretvaranja.....samo je sreca i osmijeh,tako jednostavno...polako raste,pretvara se u vece dijete,polako se njegov pogled zamagljuje ...zbog cega? ne znam....mnogo se toga dogodilo tom djetetu...mnogo toga...malo bice se preobrazava...u ono sto cemo i mi...u odrasle,sebicne i okrutne....sada veliko djete jos vise raste i postaje momak...pogled mu je dosta zamucen..al jos ima onog malog djelića prijasnjegg nevinog pogleda...jos je ostao taj mali neokaljani dio al za koliko dugo?kad ce i on nestati,kad ce nestati nada za povratak prijasnjem stanju i sretnom osmjehu.....sad taj osmijeh je zloban...sad taj osmijeh ubija ne zarazeni dio,ubija ga tamom....momak poseze za onim sto ce ga unistiti do kraja...unistiti njegovu dobru stranu,tj.kristalno cist pogled....unistava ga...gledam kako tama obuzima njegove oci u potpunosti i kako nema povratka......brzo je unistio onaj dio kristalno cist....mozda ne namjerno...ipak danas djeca ne mogu razlikovati dobro od zla....jer odrasli....koji su odavno izgubili osmijeh pretvaraju zlo u dobro a dobro u zloi djeca nisu kriva....oni neznaju....a neznanje ih dovodi do propadanja i unistenja.....samoga sebe |
31.07.2006., ponedjeljak
I walk alone ................
|
postala sam nesto sto san prije prezirala.....zbog cega ?zbog ljubavi....zapravo je li to ljubav....? ne znam......nikad nisan voljela sladunjave stvari....i rijec volim te......a sad tu rijec mrzim...... neznam zasto......cini mi se ispraznim....kad on kaze.....mozda nije....mozda sam ja ludakinja na kvadrat...ustvari to sigurno jesam.......jednostavno osjecam sama....kao da me ne razumje nitko.......ponekad i ja trazim paznje i da mi citaju misli,da im nemoram sve govorit sta tribaju napravit.....umara me to sto nitko ne zna sto mi u tom trenutku treba..............zar san toliko komplicirana.....????..............i njegovo uvjeravanje mi se cini iskreno......al njegov glas kad me cuje tako normalan.....u tome je problem.....nema srece jer me cuje...nema zelje da me vidi......jer proslo je dugo vremena..... |
20.07.2006., četvrtak
I WANT TO KISS YOU BUT YOUR LIPS ARE VENOMOUS POISON
Odustaje,ponovo I ponovo….kao I svakog puta kad odluci da odustaje….da prestaje…da ide iznova….predaje se ,zove ga,on dolazi…..sve ispocetka…misli da se promjenio al’ on opet ispocetka je ubija,ponovo prolazi kroz onu bol,koju joj je I prije jednom zadao…mozda voli biti zrtva pa mu to dopusta,mozda jednostavno nemoze biti bez njega…….zeli ga osjetit u plucima,kao da je relaksira ali ponovo joj steti,ubija minute zivota u njoj,sporo ali sigurno……ona ne shvaca opasnost,mozda ce joj ta minuta biti potrebna….mozda ce bas tada htjeti nekome reci volim te,mozda ce bas tada reci nekome trebam te,mozda ce bas tada reci nakon dugog vremena oprosti mi,mozda ce napokon tada htjeti pokopati ratne sjekire s nekim I reci oprastam ti,mozda ce tada ici poljubiti dragu osobu….mozda…..al nju nije briga…..osjeca se smireno I uvlaci sada dim duboko u sebe…..osjeca njegov topao I njezan dodir…….jedino kad je losija kvaliteta onda je grebe….onda nije zadovoljstvo nego potreba….samo potreba…….izbacuje ga sad I promatra njegovo velicanstveno stapanje sa zrakom,divi se krugovima dima koji se stapaju u jedan,I rasprsuju se……al jedan dio dima nije izasao….taj je ostao da je polako nisti,da polako unistava njena pluca koja odisu tolikim zivotom….podao je,napada mudro I cini se bezazlenim,bezopsanim…….ali nakon nekog vremena uvuce ti se pod kozu,nemozes bez njega,na tebi ostavlja svoj trag,obuzima te njegov miris I nemozes ga isprati sa sebe ma koliko god se trudila……njegova si…..ona nije mogla bez njega………uvlacila je prvo da se smiri….da bude opustena…..mozda cak I da bude sretna…..kasnije nije bilo nikakvog ucinka…..a potrena je bila sve veca a ucinak sve manji…….nije se vise osjecala bolje a sreca je bila daleko od nje…….tako je islo sve u krug……sve dok ne preuzme stvari u svoje ruke……ili se jednostavno preda sto je najlakse I on pobjedi I propustis trenutke kad zelis reci volim te,trebas mi I oprosti mi…… |
